Kako bi se sačuvala uspomena na mog dida Matu, s velikom ljubavlju i nostalgijom ispričat ću ovu kratku priču o njegovom životu i njegovoj kući. Nadam se da će posjetitelji ove web stranice i posjetitelji njegove kuće doživjeti priču na isti način. Kapetan Mate Nola rođen je 1. 1. 1905. kao drugo od šestoro djece Pere rođ. Letica i Joze Nola. Djetinjstvo je proveo kod bake u Leticama u Vruji gdje je pomagao u poljoprivrednim radovima, prvenstveno oko vinove loze.

1927. odlazi u vojsku Kraljevine Jugoslavije, najprije u Brčko, a zatim u Skradin, gdje služi vojni rok dvije godine. Nakon vojske kapetan Mate se vraća u Porat, lučki dio Podgore, u kuću svojih roditelja i započinje raditi kao strojar u mjesnoj uljari te postaje njezin dioničar kao i većina mještana Podgore koji su tamo radili. S bratom Petrom također radi na obiteljskoj zemlji. Od oca nasljeđuju trabakul (vrsta broda) „Mandalinu“ koji je prvi početni kapital s kojim pokreću posao 1922., prijevoz kamena za gradnju hotela Primordia u Podgori. Zaradu od tog posla investiraju u zajednički brod s Ivanom Vodanovićem, trabakul „Uspomena“, dužine 20 metara, na motorni pogon, namijenjen trgovini i ribarenju. U tom poslu i partnerstvu ostaje do 1971. godine.

Godine 1930. pohađa obuku za kapetana u Lučkoj kapetaniji u Splitu, čime dobiva zvanje kapetana i plovidbenu dozvolu za Jadransko i Jonsko more.

1936. kapetan Mate ženi se za Anku Vela iz porodice Šimuna Vela čija se obitelj bavila pomorstvom i trgovinom. 1938. ulaze u novo poslovno partnerstvo s Lukom Nola, kupujući brod „Uran“, drveni motorni brod, dimenzija 10 m, namijenjen lovu na srdele što je sezonski ljetni posao koji kombiniraju s trgovinom i ribarenjem.

Zanimljivi putnici na brodu „Uspomena“ bili su 1939. studenti iz Sarajeva, članovi kazališne skupine koji su na izletima s „Uspomenom“ nastupali po srednjodalmatinskim mjestima igrajući satirične predstave političke tematike. Svjedočanstvo o ovom događaju zabilježeno je u dokumentarnom filmu „Uspomena“ iz 1962. u kojemu Rato Dugonjić, organizator te akcije, intervjuira sudionike. Kapetan broda, Mate Nola, iznosi svoje svjedočananstvo tog događaja.

Period prije Drugog svjetskog rata karakterizira dobra tržišna konjuktura u kojoj se poduzetništvo i trgovina odlično razvijalo. 1940. kapetan Mate Nola, zajedno s bratom Petrom i poslovnim partnerom Ivanom Vodanovićem, kreće u još jedan poduzetnički projekt, gradnju drvenog motornog broda „Labud“ u brodogradilištu na otoku Ižu. „Labud“ je bio moderan brod na motorni pogon namijenjen turizmu i prijevozu putnika, a povremeno i prijevozu tereta. Brod je uglavnom plovio po srednjem Jadranu od Zadra do Metkovića, a povremeno i do Albanije.

Početak drugog svjetskog rata 1941., okupacija Dalmacije, pa i Podgore od strane Italije donosi novu epizodu. „Labud“ je zapljenjen i postaje brod za prijevoz putnika na području od Splita do Metkovića. U tom radoblju u Podgori se formira jak antifašistički pokret, koji u kombinaciji sa snažnom pomorskom tradicijom, dovodi do formiranja 1. partizanskog pomorskog odreda 1942. godine. Prva pomorska antifašistička akcija odvila se kao spašavanje ranjenika koje je trebalo prevesti iz Promajne do partizanske bolnice u Baćinskim jezerima, odnosno mjesta Striževo na obali. Akcije je izvedena brodom „Uspomena“, a kaptetan te pomorske akcije bio je kapetan Mate Nola.

Tijekom tog razdoblja kapetan Mate bio je dva puta mobiliziran od strane partizanskih snaga, dok je veći dio tog razdoblja aktivno pomagao partizanski pokret loveći ribu i snabdijevajući ih ribom uz pomoć obitelji i susjeda koji ribu prenose u planinu Biokovo, gdje su bile stacionirane partizanske snage. Kao kapetan broda nosio je čin komandira čete. Godine 1944. radi bolesti pridružuje se velikom zbijegu koji je odveo 33.000 ljudi iz Srednje Dalmacije u Egipat, odnosno Vojni šatorski kamp u pustinji, u blizini grada Sueza na Sinaju. Više o zbijegu možete pročitati na http://www.geni.com/projects/El-Shatt-WWII-refugee-camps.

Život u logoru bio je težak prvenstveno radi klimatskih uvjeta u pustinji, ali jako dobro organiziran od strane logorske uprave koju su sačinjavale izbjeglice iz Dalmacije. Osim bolnice, škole, raznih radnih skupina, izdavale su se novine, učili strani jezici i općenito nastojalo osigurati kakav takav pristojan život. Kapetan Mate je u tom razdoblju radio kao stražar u izbjegličkom logoru, a slobodno vrijeme često provodi na Sueskom kanalu loveći školjke s lokalnim stanovništvom s kojim se zbližio. Tijekom povlačenja iz Makarske 1945. godine,njjemačke snage bacaju bombu na brod brod „Labud“, koja ga je zapalila i uništila.

U razdoblju od 1943. do 1945. obiteljska kuća korištena je kao lučka kapetanija i ostala je neoštećena. Povratkom u Podgoru, u jesen 1945., započinje obnova i jedno općenito drugačije ekonomsko razdoblje u kojem je obiteljsko poduzetništvo manjeg opsega bilo dozvoljeno, pa obitelj nastavlja s ribarenjem i pomorstvom.

Godine 1946. prodaje se brod „Uran“, a 1949. trabakul „Uspomena“ preuređuje se u brod sa šiljatim pramcem i zaokručenom krmom. Iza Drugog svjetskog rata i pedesetih godina prošlog stoljeća obitelj se uglavnom bavi ribarenjem. Početkom šezdesetih godina započele su građevinske aktivnosti u Podgori i okolici pa je brod Uspomena preuređen za prijevoz i trgovinu šljunkom, čime se obitelj bavila do 1971. godine kad je „Uspomena“ prodana i kupljen novi brod „Sinji galeb“, ribarica dužine 15 metara. Sinovi Josip i Petar nastavili su ribariti sa „Sinjim galebom“ do kraja devedesetih.“ Sinji galeb“ je i danas u podgorskoj luci kao uspomena na obiteljsku tradiciju.

Kapetan Mate je doživio duboku starost i često pričao o svojim putovanjima i uspomenama.

Diana Nola Živković

Pogledajte galeriju fotografija: